Skip to content Skip to footer
Nucelus restoran

Uvaženi gosti prepustite se, odvojte trenutak za sebe i samo tražite još onoga što možemo da vam damo.

Jovan Nikolić Njegovan

chef

o nama

Nucleus

Potrudili smo se da napravimo lepo uređen, savremen i inovativan, a u isti mah starovremenski i klasičan restoran. Ukoliko osećate bilo kakvu „uštogljenost”, ili imate utisak kao da se niste prikladno obukli – odmah zaboravite sve to! Prepustite se našoj usluzi i onome što ćete kod nas osetiti, jer bilo da uslužujemo Vas, Vašu porodicu, drage ljude i prijatelje, kolege, poslovne partnere, želimo da nam svi vi učinite zadovoljstvo i date šansu onome što želimo da predstavimo našem Novom Sadu i Srbiji.

Način usluge, nenametljiv pristup, naša iskrena i profesionalna satisfakcija, ambijent, komfor, umetnost, iskrenost i kuhinja koja priprema hranu po receptima starijim i od naših baka, ono je što će Vas sačekati u našem restoranu. Reč je o kuhinji koja se razvila u Francuskoj tokom prve polovine 18. veka, o periodu kada kuvarski zanat postaje nauka, filozofija, način života i o vremenu kada kuvarsko umeće prerasta u gastronomiju. Gastronomija tada dostiže zenit i postavlja standard koji do danas nije prevaziđen. Govoreći o tom vremenu, možemo govoriti i o neprekidnoj potrebi udovoljavanja našim centrima za ukus, o znatiželji koja nas kroz ceo život tera da otkrivamo nove užitke kojima bismo udovoljili osetljivom nepcu, večito nesitom i sve prefinjenijem... Podsećanja radi, u to vreme nastali su žele, bešamel, majonez, sosevi, pohovanje, poširanje, sotiranje, blanširanje... počeli su da se koriste alati i oprema koje danas svaka kuhinja poseduje, postavljen je visoki standard i stvorena „klasika” koja je istovremeno i naša misija.

Restoran sabranih jela
Pogledajte naš

Jelovnik

onama2
Nucleus restoran

Neoklasicizam

Ako bismo želeli da budemo precizni, morali bismo da pomenemo neoklasicizam. Za vreme neoklasicizma, carica Marija Terezija je našoj Petrovaradinskoj tvrđavi darovala nezavisnost. Tih godina, suprug njene ćerke Marije Antoanete, podizao je dvorce, održavao francusku monarhiju, donosio novi stil, a sa tim stilom nesvesno je na viši nivo podigao i kuvarsko umeće i stvorio gastronomiju, te ćemo često umesto reči neoklasicizam, upotrebiti samo Luj XVI. Šarm, elegancija, sofisticiranost, briga o detaljima, urednost i estetika – krasile su zlatne godine pred pad francuske monarhije. U ova naša, brza vremena, sve to izgleda nedostižno, potrošeno, prevaziđeno, dosadno, ali samo na prvi pogled. Istina je da bismo svi želeli da, barem na pet minuta, doživimo sav taj sjaj besprekorne brige o svakom detalju, koji služi da razlikuje stvari širom planete. Upravo zato smo mi tu, zato se nemojte osećati kao kod kuće.

o nama

Zašto Nucelus?

Dugujemo još samo odgovor na pitanje: „Zašto Nucleus?”
Nucleus je latinski naziv za jezgro ćelije, jezgro koje čini njenu suštinu, a svi znamo da je ćelija osnovna jedinica građe svakog živog bića... Svako živo biće, s druge strane, gravitira svojoj suštini, iskonskom osećaju zahvalnosti i sreće. Neka se naučnici dalje bave tim pitanjima, a mi smo tu da na jedan sofisticiran način pokušamo da Vas barem na sekund približimo tim elementarnim težnjama – kroz hranu – koja je svojevrsno hrljenje ka suštini. Ukusima, receptima, načinima pripreme i posluživanja, ali i samim odnosom prema ovom pozivu. Želimo da dotaknemo najukusnije jezgro gastronomskog poziva. Inspirisani vremenom kada je gastronomija bila materijalno najnezavisnija, kada joj se poklanjalo najviše ljubavi, pažnje i truda, putevima hrane, kaldrmom formi i stazama suštine, vodimo Vas na uzbudljivo putovanje, da zajedno osetimo boje, ukuse, mirise, da čujemo muziku, ljude. Da dospemo do jezgra, suštine, ove umetnosti... Nećemo daleko, ostaćemo baš ovde pod Petrovaradinskom tvrđavom, u Molinarijevom parku, u zdanju koje je najpre bilo železnička stanica, pa pošta, a danas je restoran. Za pomenuto putovanje nije Vam potrebna karta. Potrebno je samo da ostanete na stolici na kojoj sedite, put traje koliko želite, a od prtljaga je neophodno da ponesete samo čula...